Aljoša Novaković, direktor muzičke škole u Prijedoru

Značaj horskog pjevanja

Vizija, hrabrost, vjera i entuzijazam su bili prijeko potrebni za pokretanje crkvenog hora u Prijedoru. 

Kao na svakom početku, bilo je mnogo teško,a nimalo lako naučiti članove hora na horsku disciplinu pa tek onda na horsko pjevanje.

Sve je počelo davne 2000.godine kada se ukazuje potreba ( po nalogu Episkopa banjalučkog Jefrema) da svaka razvijena opština ima crkveni hor koji bi pjevao na nedjeljnim bogosluženjima ( LITURGIJAMA).

Učeći Mokranjca kao melografa i akademika koji je zaslužan za uvođenje srpskog nacionalnog duha u umjetničku muziku na prelazu iz XIX u XX vijek, nailazili smo na brojne teškoće i prepreke, ali se nismo pokolebali jer je svaki urađeni odlomak „Liturgije“ bio koncert za sebe – što nam je davalo motiv i želju da savladamo „Liturgiju“ do kraja.

Zato se odlučujem uvesti kompletnu Mokranjčevu „Liturgiju“ u redovan tok nastave hora Srednje muzičke škole, gdje su učenici sa velikim interesovanjem prihvatili Mokranjca i samu duhovnu muziku. Tako sam, za veoma kratko vrijeme, imao većinu učenika SMŠ na probama tada Crkvenog hora „Svete Trojice“, koji od 2003.godine postaje SPCPD „VILA“.

Pored redovnih časova u školi i večernjih proba hora u crkvenim prostorijama, počeli smo pjevati i svake nedjelje na liturgijama u sabornom Hramu Svete Trojice uz sasluženje sveštenika.

Ipak, treba znati da nam je to bio nepoznat teren, ali i veliko iskustvo. Učestvovali smo u nečemu velikom – u crkvi, zajedno sa vjerujućim narodom, na horskoj terasi nasuprot oltara i sveštenstva, odgovarali smo na vozglase pjevajući ono što smo naučili – MOKRANjČEVU „ LITURGIJU“.

Radost je bila ogromna, svaki učenik iz SMŠ je želio pjevati u „ Vili“.

Ubrzo se naše pjevanje proširilo na Eparhiju banjalučku gdje smo počeli pjevati arhijerejske liturgije,opela, vjenčanja, koncerte, svečane akademije, horska internacionalna takmičenja…te smo vremenom stali rame uz rame sa velikim akademskim horovima.

Te godine bile su nešto najljepše što se moglo desiti našoj školi i našim učenicima, jer su osjetili da, uz naporan i težak rad, možemo ostvariti najviše ciljeve u horskoj muzici.

Horsko umjetničko pjevanje je vraćeno u naš grad Prijedor , a ponajviše u našu Muzičku školu, čiji su učenici u svim godinama trajanja „ Vile“, a kasnije Gradskog hora „ Prijedor“, činili 70% horskih članova.

Ove 2025. godine Prijedor obilježava ogroman jubilej – 140 godina horskog pjevanja. Ponosan sam što sam bio učenik ove škole, zatim nastavnik, profesor i direktor, ali mi je najveća radost i satisfakcija što sam svoju ljubav, viziju i vjeru kroz horsko pjevanje prenio u nasljeđe drugim horskim pjevačima i umjetničkim rukovodiocima.

Aljoša Novaković, direktor Muzičke škole “Savo Balaban” Prijedor