Pitanje je koje mi često postavljaju, a koje je i mene samog mučilo, prije nešto više od 30 godina, kada sam upisivao pripremni razred Osnovne muzičke škole. To je pjevanje – ”objasnili” su mi. U redu, mogu ja to, svi mogu pjevati. Ubrzo sam shvatio da to nije samo pjevanje, već i učenje nota (tonskih visina i njihovih trajanja), a zatim pjevanje po tim notama.  Dakle, solfeđo (ital. solfeggio) bi predstavljalo nekakvu muzičku pismenost. Kao što učimo slova da bismo mogli čitati, tako učimo i note kako bismo mogli pjevati i svirati zapisani notni tekst. I u osnovi, solfeđo zaista jeste to, ali je i mnogo više od toga. Po meni, solfeđo je disciplina čiji je zadatak ovladavanje vještinama koje su potrebne svakom (školovanom) muzičaru. Ali, pođimo redom.

Čitanje muzike

Na prvu djeluje jednostavno – imamo samo dvanaest različitih notnih visina – koliko teško može biti? Slova ima trideset, pa već u drugom – trećem osnovne, djeca mogu naučiti da čitaju prilično dobro. Ipak, čitanje notnog dosta je složenije od čitanja literarnog teksta. Broj kombinacija prilikom smjenjivanja tonskih visina, kao i njihovih različitih trajanja je beskonačan. Zbog toga muzika i jeste toliko zabavna, nepresušna i uzbudljiva.  

Da bismo učenicima približili i pojednostavili reprodukovanje notnih kretanja, služimo se brojnim muzičkim obrascima (pjesmicama, melodijama, ritmovima). Potrebno je da učenik najprije nauči reprodukovati te obrasce (tj. da zapamti njihovu zvučnost), a zatim, kada takav (ili sličan) obrazac prepozna u notnom tekstu da se sjeti naučenog i onda to ponovi. Ovdje možemo povući paralelu sa čitanjem literarnog teksta. Svi smo svjesni da riječi koje čitamo, ne čitamo slovo po slovo pa ih slažemo u riječi uvijek iznova, već nam iskustvo čitanja omogućava da prepoznajemo riječi na osnovu njihovog izgleda i zahvaljujući tome čitamo mnogo brže i lakše. Dakle, ideja je ista i kod čitanja notnog teksta. Svakako je potrebno mnogo truda i vježbe da bi se ovladalo ovom vještinom, jer muzika ima više dimenzija od običnog govora. Pojednostavljeno rečeno, imamo vertikalnu dimenziju (to su notne visine – viši i niži tonovi) i horizontalnu dimenziju (to je ritam – smjenjivanje kraćih i dužih notnih vrijednosti). Postoji i dinamika, agogika, artikulacija, ali samo bih se pravio važan da počnem pisati i o tome.

Zapisivanje muzike – muzički diktat

Kod zapisivanja notnih kretanja princip je isti, samo je smjer suprotan. U prvom slučaju polazi se od slike (notnog teksta) koju pretvaramo u zvuk pjevanjem ili sviranjem, a kod muzičkog diktata polazimo od zvuka kojeg treba da ”prevedemo” u notni tekst. Slično kao kad na časovima stranog jezika zapisujemo tekst kojeg nastavnik čita. Već iz ovog primjera postaje jasno da je ipak nešto lakše čitati tekst nego ga zapisati. Možda realno i nije teže, ali samim tim što je prisutan faktor iznenađenja (ne znamo šta ćemo sljedeće čuti) to čini ovu disciplinu težom. Dakle, problem je u mentalnoj pripremi i savladavanju ”straha od nepoznatog”. Međutim, nagrada za savladavanje i usavršavanje ove vještine je vrijedna svakog truda i muke. Onaj ko ovlada ovom disciplinom moći će da svira sve što čuje i što mu se svidi, i neće morati da traži note. Kada nešto tako odsviramo ”po sluhu”, mi muzičari kažemo – ”skinuo” sam ovo.

I to nije sve – nažalost ili na sreću

Melodija i ritam nisu jedini elementi muzike (kojima se solfeđo bavi), i moja namjera i nije da ih sve navodim, ali još jedan posebno značajan moram spomenuti, a to je – harmonija. O kompleksnosti ove pojave i njenom bogatstvu može se napisati preko milion strana teksta – nažalost ili na sreću i jeste.

Poznavanje harmonskih zakona mnogo olakšava muzičaru čitanje i zapisivanje, ali i memorisanje notnog teksta. Harmonija je ljepilo koje drži tonove melodije zajedno. Najjednostavnije rečeno, harmonija je niz, ili tok akorada ili sličnih sazvučja. Na solfeđu savladavamo i te zakone, i učimo i te zvučne fenomene, pamtimo ih i objašnjavamo kako bismo jednog dana mogli da budemo što kompletniji i vještiji muzičari.

To je ono što ste možda negdje vidjeli – Am, F, G. Eto, sad znate većinu akorada Bajaginih pjesama!

Goran Vuleta, profesor muzičke pedagogije. U našoj školi predaje solfeđo, harmoniju, muzičke oblike i hor. Takođe je i bivši učenik naše škole. Dirigent mješovitog hora “Una” iz Novog Grada.